Hrvatski logistički sektor ulazi u razdoblje snažnog restrukturiranja u kojem se kao najveći potencijal rasta izdvaja intermodalna i kontejnerska logistika povezana s Jadranom. Posebno se ističe uloga Luke Rijeka, koja uz nova infrastrukturna ulaganja i rast kontejnerskog prometa sve snažnije pozicionira Hrvatsku na europskim prometnim koridorima. Dodatni zamah daje i razvoj terminala Rijeka Gateway, koji bi trebao značajno povećati kapacitete i učvrstiti ambiciju Hrvatske da postane važno logističko čvorište za srednju i jugoistočnu Europu. O tome kako privući mlade u ovaj sektor, koje korake trebaju poduzeti mali domaći prijevoznici i koji dio sektora investitori podcjenjuju razgovarali smo s direktorom Sektora za promet i logistiku pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) Darijem Soldom.

Koji segment logistike u Hrvatskoj ima najveći potencijal rasta u sljedećih pet godina?

Najveći potencijal ima intermodalna i kontejnerska logistika povezana s Lukom Rijeka. Razlog tome su velika ulaganja u riječke terminale, rast kontejnerskog prometa, razvoj željezničke infrastrukture te sve važnija uloga Hrvatske na europskim TEN-T prometnim koridorima. Posebno se ističe novi terminal Rijeka Gateway, koji značajno povećava kapacitete i pozicionira Hrvatsku kao potencijalno logističko čvorište za srednju i jugoistočnu Europu. Istodobno raste potreba za modernim skladištima, distribucijskim centrima i digitalnim logističkim rješenjima.

Koji dio logističkog tržišta danas investitori najviše podcjenjuju?

Puno se pozornosti posvećuje skladištima, terminalima i voznim parkovima, ali dugoročno najveću vrijednost stvaraju sustavi za planiranje ruta, prediktivnu analitiku, automatizaciju skladišta, praćenje pošiljaka u stvarnom vremenu i integraciju podataka kroz cijeli opskrbni lanac. U uvjetima nedostatka radne snage i rastućih troškova prijevoza, produktivnost će sve više ovisiti o tehnologiji, a ne samo o fizičkoj infrastrukturi.

Drugi segment koji se u određenoj mjeri podcjenjuje su željeznički logistički kapaciteti i intermodalni terminali u unutrašnjosti Hrvatske. Većina pažnje usmjerena je na luku i cestovni prijevoz, dok bi razvoj učinkovitih željezničkih veza i logističkih čvorišta mogao imati značajan učinak na konkurentnost cijelog sektora.

Što najviše pritišće profitabilnost transportnih kompanija?

Najveći pritisak na profitabilnost dolazi iz kombinacije rasta troškova rada i goriva, uz istovremeni pad pregovaračke moći prijevoznika u lancu vrijednosti.

Hrvatska ulaže značajna sredstva u prometnu infrastrukturu. Postoji li dovoljno koordinacije između države, lokalne samouprave i privatnog sektora?

U posljednje se vrijeme vidi sve bolja koordinacija između države, lokalne samouprave i privatnog sektora, iako još ima prostora za napredak. Ključna pozitivna promjena je da se veliki infrastrukturni projekti sve više planiraju u skladu s europskim koridorima (TEN-T), što već po prirodi zahtjeva usklađivanje različitih razina upravljanja. To je posebno važno kako bi se osigurala povezanost luka, željeznice, cestovne infrastrukture i logističkih centara te kako bi ulaganja donijela maksimalne gospodarske učinke. Istodobno, privatni sektor kroz svoje iskustvo i potrebe može dati vrijedan doprinos u planiranju projekata kako bi nova infrastruktura odgovarala stvarnim zahtjevima tržišta.

Kako možemo poboljšati hrvatski sektor transporta?

Hrvatski transport može značajno napredovati kroz kombinaciju jačanja željezničkog i intermodalnog prometa, veće digitalizacije logističkih procesa te razvoja modernih logističkih i distribucijskih centara uz glavne prometne koridore. Uz to, važno je sustavno rješavanje nedostatka vozača kroz obrazovanje, bolje radne uvjete i privlačenje mladih u struku kroz školovanje.

Transport i logistika suočavaju se s ozbiljnim manjkom radne snage. Može li se nešto promijeniti u obrazovnom sustavu da više mladih zainteresiramo za ovaj sektor?

Obrazovni sustav može značajno pridonijeti privlačenju mladih u transport i logistiku, ali ključ je u modernizaciji pristupa i jačem povezivanju s praksom. Potrebna je nova slika logistike, kao suvremenog, tehnološki orijentiranog sektora koji uključuje digitalne alate, analizu podataka i upravljanje složenim lancima opskrbe, a ne samo kao operativni ili fizički posao. Dodatno, veći naglasak treba staviti na praktičnu nastavu, dualno obrazovanje i suradnju obrazovnih institucija s industrijom kako bi učenici i studenti ranije dobili realan uvid u sektor. Važnu ulogu ima i aktivno uključivanje poduzeća kroz stipendije, praksu i programe zapošljavanja, kao i općenito podizanje atraktivnosti zanimanja kroz bolju informiranost o uvjetima rada i mogućnostima razvoja karijere.

Je li bazen radnika iz regije za ovaj sektor ispražnjen?

Bazen radne snage iz regije još postoji, ali više nije dovoljan kako bi se pokrile rastuće potrebe sektora pa se tržište sve više otvara širem, globalnom uvozu radnika. Paralelno se radi na zadržavanju domaće radne snage kroz bolje uvjete, veća primanja i općenito razvoj i osposobljavanje zaposlenika.

Koja zanimanja će biti najdeficitarnija u logistici u skorijoj budućnosti?

U skorijoj budućnosti u logistici bi i dalje mogao biti nedostatak vozača kamiona, ali i ljudi koji planiraju i organiziraju prijevoz te rade u skladištima koja su sve više digitalizirana. Sve će više nedostajati i stručnjaka koji razumiju i logistiku i tehnologiju, kao i špeditera koji se bave dokumentacijom i carinom. Općenito, čini se da će najtraženiji biti oni koji znaju spojiti klasičan logistički posao s osnovnim digitalnim i organizacijskim vještinama.

Jesu li mali domaći prijevoznici u opasnosti od nestanka?

Mali domaći prijevoznici nisu u opasnosti od nestanka, ali će oni koji se ne udruže, ne digitaliziraju ili ne pronađu svoju nišu dugoročno će teže opstajati. Najotporniji će biti oni koji se specijaliziraju i operativno prilagode novim uvjetima tržišta.

Kasni li hrvatska regulativa za brzinom kojom se mijenja europska logistika?

Ne bih rekao da Hrvatska kasni u nekom kritičnom smislu. Postupno se usklađuje i sve brže hvata korak s europskim trendovima u logistici. Kao i u većini zemalja EU, regulativa se često razvija nešto sporije od tržišta i tehnologije jer mora balansirati između sigurnosnih zahtjeva, potrebe za jasnim i predvidivim pravilima te stvarnim uvjetima poslovanja na terenu. No, Hrvatska je ovdje u prednosti jer je već u potpunosti integrirana u okvir EU pa se promjene direktiva i pravila relativno brzo implementiraju. Pozitivno je i to što se u zadnjih nekoliko godina vidi više strateškog pristupa prometu i logistici, posebno kroz ulaganja u infrastrukturu i digitalizaciju procesa. Primjeri su elektronička dokumentacija, modernizacija carinskih sustava i razvoj intermodalnih projekata. To pokazuje da se regulativa sve više usklađuje s realnim potrebama tržišta, a ne samo administrativno. Također, privatni sektor u Hrvatskoj često je vrlo agilan i zna “povući” promjene, što dodatno ubrzava prilagodbu sustava u praksi. U HGK kroz naše Udruženje otpremništva i logistike te Zajednicu za logistiku i transport u gospodarstvu identificiramo prepreke te prema nadležnim institucijama upućujemo prijedloge za unapređenje propisa i procedura. Poseban naglasak stavljamo na suradnju s Carinskom upravom, Državnim inspektoratom, Ministarstvom mora prometa i infrastrukture i drugim tijelima kako bi regulatorni okvir što bolje pratio potrebe gospodarstva.

Što danas najviše brine ozbiljne investitore kada gledaju hrvatski transportni sektor?

Jedna od glavnih nepoznanica je dostupnost radne snage, posebno vozača i operativnog kadra, te koliko bi eventualni daljnji manjak mogao utjecati na troškove i stabilnost poslovanja. Uz to, često se promatra i dinamika razvoja infrastrukture, ne samo u smislu velikih projekata, nego i koliko su brzo i usklađeno povezani željeznica, ceste i logističke zone. Dio investitora također s oprezom gleda na administrativne procese i regulatorni okvir, više u smislu njihove predvidivosti i brzine provedbe nego samih pravila. U širem kontekstu, važna im je i pozicija Hrvatske u regionalnim logističkim tokovima, odnosno hoće li se postojeći potencijal u potpunosti kapitalizirati kroz stvarne volumene prometa.