Kineski projekt pokazuje rezultate zahvaljujući desetljećima ulaganja i prilagodbi, dok se afrički pokušaj suočava s problemima upravljanja, političke nestabilnosti i nedostatka novca.

Kina je od 1978. godine zasadila oko 66 milijardi stabala u sklopu golemog projekta ozelenjavanja s ciljem usporavanja širenja pustinje Gobi, dok je slična afrička inicijativa "Veliki zeleni zid" suočena s nedostatkom financiranja i propadanjem milijuna sadnica. Kineski projekt pokazuje rezultate zahvaljujući desetljećima ulaganja i prilagodbi, dok se afrički pokušaj suočava s problemima upravljanja, političke nestabilnosti i nedostatka novca.

Kineski program "Tri sjeverna zaštitna pojasa" obuhvatio je koridor dug oko 4800 kilometara, a prema podacima iz projekta, širenje pustinje Gobi usporeno je. Naime, dok je osamdesetih godina pustinja godišnje gutala oko 10.000 četvornih kilometara zemlje, do 2022. godine taj se broj smanjio na oko 2000 četvornih kilometara.

Projekt, međutim, nije prošao bez problema. Prvi pokušaji sadnje velikih monokultura, poput topola, često su završavali neuspjehom jer su stabla trošila previše podzemne vode i masovno ugibala. Kina je kasnije promijenila pristup i počela koristiti otpornije autohtone vrste grmlja i biljaka prilagođene suhim područjima.

S druge strane, afrički projekt "Veliki zeleni zid", pokrenut 2007. godine, zamišljen je kao pojas vegetacije dug 7775 kilometara koji bi se protezao od Senegala do Džibutija. No, do 2020. godine obnovljeno je samo oko četiri posto planiranog područja, a velik dio obećanih sredstava nikada nije stigao do projekata na terenu. Jedan od primjera problema je farma kod Kourtimalea u Džibutiju, gdje je međunarodnim ulaganjima izgrađen sustav navodnjavanja vrijedan oko 300.000 dolara. Nakon što se pumpa pokvarila, nitko nije osigurao novac za popravak, pa su nekadašnji nasadi ostali napušteni.

Stručnjaci stoga upozoravaju da samo sadnja stabala nije dovoljna za zaustavljanje dezertifikacije. Uspješni projekti zahtijevaju dostupnu vodu, uključivanje lokalnog stanovništva, dugoročno održavanje i izbor biljnih vrsta koje odgovaraju okolišu. Ipak, postoje i pozitivni primjeri. U oazi Barkadroussou u Čadu, uz pomoć solarnih sustava za navodnjavanje i lokalnih tehnika stabilizacije dina, stotine poljoprivrednika danas uzgajaju datulje, banane i sirak. No, i taj projekt ovisi o dugoročnoj podršci jer bi kvar ključne opreme mogao ugroziti njegov opstanak.

Dok je Kina desetljećima provodila centralizirani plan uz stalno financiranje i prilagodbu strategije, afrički projekt obuhvaća 11 država s različitim političkim i gospodarskim izazovima. Stručnjaci zato sve više zagovaraju pristup koji se temelji na obnovi ekosustava, očuvanju vode i agrošumarstvu, umjesto na jednostavnom "zidu stabala" kroz pustinju.

FOTO Ovo su najduže zmije na svijetu: U Hrvatskoj imamo jednu koja naraste do 2,6 metara

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.